Ha ha! Sa čime sve nečemo danas moči povezati g33kove, hmm g33kovi i kuhinja pomalo smješno zar ne?
Vjerujem da bi im to od danas mogla postati zabava, naime kad sam naletio na ovaj odličan sajt, obuzela me želja da provjerim što bi mogao pripremiti od namirnica koje su mi se nalazile u frižideru, no ipak bilo je malo prekasno za pripremanje ičega, no možda se vi odvažite i pripremite si nešto po pravom g33kovskom receptu.
Recepte možete naći na ovom linku.
Ako vas zanimaju kompjutorske mreže, a niste baš neki stručnjak za njih, ili ste tek početnik oko konfiguracija te organiziranja mreža onda je ono što vam treba NIST. NIST je skraćenica od “National Institute od Standards and Technology”. Zašto su oni tako posebni i zašto baš njih spominjem?
NIST ekipa su osmislili jedan savršen paket za linux kojime dobivate emulaciju za razno razne tipove mreža, od malih do ogromnih, tako da se time možete igrati, testirati te raditi što vas je volja sa mrežama svih veličina. Mislim da je to perfektna stvar za ljude koji vole eksperimentirati sa mrežama, i za one koji počinju sa njima, te na taj način mogu mnogo naučiti.
Eto time sam vas malo upoznao sa time što je NIST, no sad se bacam na onaj dio oko instalacije. O samoj instalaciji možete više vidjeti ovdje.
Ne želim mnogo ulaziti u detalje instalacije, jel se kuharica za samu instalaciju nalazi na linku iznad, samo ču upozoriti na neke bitne dijelove.
Prvo što je bitno kod biranja paketa kojeg ćete skinuti sa njihovog mirrora jest verzija paketa za vašu verziju kernela. Ako koristite 2.2.xx ili 2.4.xx kernele onda ćete skinuti “nistnet.2.0.12b.tar.gz“, no ako koristite 2.6.xx kernel, što vjerojatno velika večina vas i koristi onda ćete skinuti “nistnet.2.0.12c.tar.gz” paket. Eto i to je ono najbitnije gdje možete pogriješiti prilikom instalacije, daljnje upute pogledajte na već spomenutom linku. Upute za korištenje ćete takodjer naći na spomenutim stranicama.
Moram priznati da ja nisam stigao isprobati NIST, da vidim kako radi, pa ne mogu suditi o njegovoj kvaliteti, funkcionalnosti te stabilnosti. Ako se razočarate u NIST-u, nemorate brinuti nije on jedini takav alat u svijetu linuxa, postoji još jedan virtualni emulator mreža, zove se NETEM. U nekim distribucijam NETEM dolazi uobičajeno ukomponiran u kernelu, tako da sa njime također ne biste trebali imati nekih velikih poteškoća. Više o NETEM-u možete naći ovdje.
Nadam se da sam vas ovime lagano uveo u svijet emulacije kompjutorskih mreža, te da su vam ova dva alata bila od neke pomoći, ako ništa drugo barem sam vas naveo na dobar put, odnosno dao vam dobru podlogu za početak. Uživajte u kreiranju vlastitih mreža!
Ukoliko ste imali, ili imate problema sa potrganim particijama, točnije sa spašavanjem datoteka sa tih particija, onda vaše riješenje leži u ddrescue programu. Mislio sam da takve stvari za linux ne postoje, no eto prevario sam se a ujedno i iznenadio. Vrijednost ovog programa leži u tome što sa njime možete vrlo jednostavno spasiti datoteke sa potrganih particija te ih prebaciti na drugi disk. Program sam po sebi je jednostavan za korištenje a radi tako da čita sektor, te ako ga ne može pročitati nastavlja dalje gdje program dd puca, još jedna zanimljiva stvar je da ako prekinemo proces kopiranja možemo ga kasnije nastaviti sa bilo kojeg mjesta. Eto ovo je bilo ukratko o tome kako program radi i što možete od njega očekivati, više o njemu možete naći ovdje i ovdje.
Sad kad sam ukratko opisao program, sad bi bio red i da opišem ukratko i o njegovoj instalaciji.
Instalacija na debian linuxu:
U komandnoj liniji upišite:
apt-get install ddrescue
Instalacija na ubuntu linuxu:
sudo apt-get install ddrescue
Time biste trebali završiti dio oko instalacije, a dodatne konfiguracije nisu potrebne.
Sad nešto o sintaksi programa i o korištenju.
Sintaksa ddrescue-a:
dd_rescue [options] infile outfile
Kako koristiti ddrescue na oštećenom disku?
Konačno smo došli do onog praktičnog djela! Recimo da imate oštećen disk koji ima jednu particiju /dev/hdb1, i imate jedan disk sa dovoljno mjesta za pohranu podataka sa oštećenog diska /dev/hdc1.
debian:
dd_rescue /dev/hdb1 /dev/hdc1/backup.img
ubuntu:
sudo dd_rescue /dev/hdb1 /dev/hdc1/backup.img
Nakon što ste zbekapirali podatke sa oštećenog diska trebali bi provjeriti image datoteku ima li kakvih problema. To ćete učiniti na sljedeći način:
debian:
fsck -y /dev/hdc1/backup.img
ubuntu:
sudo fsck -y /dev/hdc1/backup.img
Nakon provjere image je potrebno montirati (mountati) na neko mjesto, recimo /media/backup.
debian:
mount /dev/hdc1/backup.img /media/backup
ubuntu:
sudo mount /dev/hdc1/backup.img /media/backup
Time ste montirali image na svoj disk i sad možete raditi što vas je volja, pržiti na cd, kopirati na prijenosni disk… Ako ste se ipak odlučili za vraćanje image-a na particiju diska koja radi onda to radite ovako, s time da kod vas ne mora biti hda2 particija, umjesto toga metnite particiju na kojoj imate dovoljno mjesta za image:
debian:
dd_rescue /dev/hdc1/backup.img /dev/hda2
ubuntu:
sudo dd_rescue /dev/hdc1/backup.img /dev/hda2
Eto to bi bilo ukratko o korištenju, ddrescue se može koristiti na razne načine, preko ssh, te ga možete provući kroz tar i time kompresirati image. No više o tome možete naći ovdje.
Nadam se da će vam ovo pomoći u spašavnju vaših vrijednih podataka, ako ne vama možda vašim frendovima! Uživajte!
Ako ste instalirali svoj prvi linux, onda je ovaj post namjenjen vama. Znam koliko je početnicima težak prvi kontakt sa linuxom, zbunjenost gdje se što nalazi, a gdje je ovo, a gdje ono, što sa ovim… Večinu početnika takve stvari obeshrabre i otjera od linuxa, no ima i onih koji su uporni te na kraju skontaju kako što funkcionira. Razlozi zašto ljudi prelaze na linux su razni, no najčešći je onaj “zbog virusa”. Istina na linuxu nema virusa, iliti virusi pisani za windows-e ne funkcioniraju na linuxu s čime su ljudi fascinirani a i pomalo skeptični.
Mislim da bi ovaj post trebali pročitati svi ljudi koji su na friško instalirali linux te neznaju ništa o njemu. Čovjek koji je to napisao lijepo objašnjava neke stvari koje je bitno znati nakon prelaska sa MS Windows-a i time radi laganu podlogu za vaše daljnje korištenje linuxa, stoga ga toplo preporučam! Moji počeci su također bili teški, nisam znao apsolutno ništa, pa eto time bi samo htio nekome olakšati korištenje linuxa, te pokazati kako je to stvarno dobar operativni sustav kojem treba pružiti šansu. Eto toliko od mene.
Link na post o kojem sam pričao nalazi se ovdje. Uživajte!
Surfajući po svojim feedovima koje svakodnevno čitam naletio sam na nešto što mi je odvuklo pozornost više nego neke ostale stvari, pa reko’ aj’ da to podjelim sa ostalima. Vjerujem da bi se večina mojih prijatelja (linuxaša) složili samnom da je ovo jedna predivna stvar. Imati BIOS koji nije vlasnički softver, te je još pri tome linux, to je san svakog g33ka. Razvesele me ovakve stvari, jel se time vidi da se u svijetu linuxa nešto događa, napreduje se.
Ukratko o linux BIOS-u:
Linux BIOS je BIOS koji u sebi ima linux kernel, i on zamjenjuje postojeći BIOS na PC-ima i Alpha-ma i ostalim arhitekturama koje podržava linux kernel. BIOS u sebi sadrži mali ugrađeni linux OS koji diže glavni OS. Ono što je zapravo najbitnije za ovaj projekt je da je taj BIOS brz (3 sekunde od paljenja do konzole), u potpunosti je besplatan, pisan je u programskom jeziku C, sadrži veliki broj hardvera…
Sad onaj tehnički dio:
Zasad linux BIOS ne podržava veliki broj matičnih ploča, nadamo se većem broju iz dana u dan. Pogledajte listu podržanih matičnih ovdje. Ako posjedujete jednu od tih matičnih ploča, odvažite se, budite faca i instalirajte novi linux BIOS, te onda frendovima bacite šprehu i koji skrinšot novog BIOS-a. Više o instalaciji, konfiguraciji i pripremama možete naći na službenim stranicama ovdje.
Eto sad nakon malog uvoda komp u ruke i na posao! Uživajte!
Eto da nebi bilo da sam otvorio blog pa niš’ ne pišem, osvježit ću ga jednim korisnim i danas neophodnim tutorialom. Gotovo sam siguran da se borite sa spamom iz dan u dan, neke to više živcira neke od vas manje, e pa ja sam onaj kojem to mnogo smeta. Vjerujem da većina ljudi koristi web mailove koje administriraju iskusniji sistemci, no ima nas koji ih ne koriste, već koriste neke alternativnije načine za rukovanje mailovima, te vole znati kako mail funckionira. No da sad ne duljim napisat ću mali sažetak.
Ovaj tutorial je namjenjen korisnicima linuxa koji imaju predinstaliran postfix, te korisnicima debian/ubuntu linux distribucije. Ukratko ću protrčat kroz korake instalacije i konfiguracije, a više ćete moći saznati na webu od autora tutorijala.
Cijeli postupak instalacije i konfiguracije spamassassina i nešto malo postfixa je vrlo jednostavan i brz. Autor na pojedinim djelovima upozorava o bitnim stvarima. Ovom konfiguracijom mogu se koristiti i korisnici ostalih distribucija linuxa, no jedino na što se mora paziti su mjesta gdje se nalaze odgovarajuće datoteke. Ok mislim da sam dosta rekao o svemu, pa sad se bacite na posao i u borbu protiv okrutnih spamera! Više o samim programima možete naći ovdje: spamassassin, spamc, postfix. Na kraju nam jedino preostaje da se zahvalimo autoru tutoriala.
Tutorial o kojem cijelo vrijeme pričam nalazi se ovdje.
Primjedbe, pohvale, te savjeti su dobrodošli, možete ih upisati pod komentare. Bio bi zahvalan, te bi time onda unaprijedio i poboljšao svoj blog kvalitetnijim sadržajem.
Eto imajte obzira nisam svijetski stručnjak u pisanju, no moj cilj i nije bio naučiti pisati već korisnicima linuxa olakšati njegovo korištenje.
Moje ime je Tomislav, a više o meni možete naći pod About.
Zašto ovaj blog, i što možete sve naći na njemu?
Pa ono mnogo sam razmišljao o tome dal’ da pokrenem svoj ajmo reći blog ili ne, imao sam mnogo pokušaja izrade svojih sajtova/blogova no nikad nisu baš zaživjeli niti nisu bili osvježavani, tko zna možda i ovaj na kraju završi u kanti za smeće. No eto zasad me jako veseli! 
Ono što ću ovdje pisati će biti sadržaj koji je meni interesantan i koji bi htio podjeliti sa ostalima, te kao neke sretne i tužne trenutke. Vijesti će večinom biti informatičkog sadržaja, free software, open source, linux, bla, bla, bla… stoga anti-g33k ekipa šic!